grisychbucsett

Usamljenost sastav

grisychbucsett | 04 Јануар, 2019 17:39

Anksioznost – strah koji ostavlja bez daha

Skupite snagu — suočite se s bojaznima. Da li ćemo ga naći? Prijatelji, porodica, posao nisu vam to dopustili. Са почетком друге године све се променило, почео је да се дружи са озлоглашеним људима и трудио се да изгледа што одвратније.

Osvrćem se oko sebe i shvatam da treba da izađem. Vaše čitavo životno iskustvo ukazuje da se stvari mijenjaju. Pitajte nekoga ko nije Srbin a pretpostavljam i Madjar i ko nije iz sveta vaterpola, ko je uspešniji Dejvid Bekam ili Aleksandar Šapić.

Ja verujem da ce se neko javiti. Sama po sebi samoca je jako teska. Česta je, naime, situacija da ljudi imaju bezbroj kontakata s drugim ljudima, a da se i pored toga osećaju usamljeno. To je vreme kada ljudi donose odluke, postavljaju ciljeve i prave planove kako da ih ostvare. Kom idealu sreće i zadovoljstva? Ona je i danas znak raspoznavanja ovog grada. Колер добија информацију да се анти материја налази у Ватикану. Život treba živeti punim plućima, udisati samo zdrav vazduh, a ne supstance koje nas čak mogu odvesti u smrt.

Anksioznost – strah koji ostavlja bez daha - Jedina mogućnost da je pređem jeste most.

Ana Kandare Šoljaga Usamljenost i samoća: je li to isto? Samoća je stvar izbora. Osoba izabire vrijeme koje želi provesti sama i osjeća se dobro. Važno je da neko vrijeme u danu provedemo sami sa sobom, bez drugih ljudi. Biti sam, razmisliti o danu koji je prošao, usredotočiti se na razumijevanje sebe i vlastitih potreba vrlo je važno za psihološku ravnotežu svakog čovjeka. Mnogi ljudi govore o tome da uživaju u trenutcima ili vremenu provedenom u samoći. Usamljenost je osjećaj da smo sami i da smo žalosni zbog toga. Želimo kontakte s drugim ljudima ali nismo u stanju imati ih. Pritom je sasvim moguće i da smo zaista izolirani ali i da smo okruženi ljudima, a osjećamo se sami. Dobro je poznato da je biti u vezi ili braku i nemati dobar kontakt s partnerom često teže nego biti sam. Svi se ponekad osjećamo usamljeno. Kada usamljenost postane prečesta ona postaje problem. Oko 20% ljudi izvještava o tome da se osjećaju usamljeno veći dio vremena. Prekinuli smo vezu ili se razveli Osjećamo se nepotrebni ili drugačiji od drugih Agresivni smo i time odbijamo ljude od sebe Osjećamo da nas drugi ljudi ne razumiju Okolnosti nas prisiljavaju da budemo sami Nedavno smo se preselili ili promijenili posao ili školu Imamo neobično veliku potrebu za bliskošću pa osjećamo preveliku razliku između onoga što želimo i onoga što imamo u odnosima s drugim ljudima Imamo povijest loših odnosa u djetinjstvu u obitelji Sramežljivi smo Nemamo razvijene socijalne vještine Imamo nisko samopoštovanje Ne znamo kako ostvariti bliskost i otvoriti se prema drugim ljudima Provodimo previše vremena pred TV-om ili kompjuterom bez kontakta s drugim ljudima I društvo, koje promiče natjecateljski duh i neovisnost te kriva očekivanja da će ljubavni odnos popuniti sve naše praznine i zadovoljiti sve naše potrebe, doprinosi osjećaju usamljenosti. Zapravo nas društvo u kojem živimo ohrabruje u ideji da će ljubavni odnos i brak riješiti sve naše probleme. Tako se onda oženimo i uništimo odnos očekujući nemoguće od njega. Ostavili smo obitelj i prijatelje, partner nije ispunio naša očekivanja, izgubili smo svoje snove i ne znamo kako sami razumjeti i zadovoljavati vlastite potrebe. Usamljenost je pasivno stanje. Opstaje upravo zato što se nadamo da će proći i ne činimo ništa da bi to promijenili. Nakon šezdesete ljudi su manje usamljeni od onih u mlađoj odrasloj dobi. Od usamljenosti osobito pate adolescenti. Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtjevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja. Ĺ˝ene češće izjavljuju o osjećaju da su u vezi ili braku, a osjećaju usamljenost jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja. Poznato je da su žene, za razliku od muškaraca, više usmjerene od ranog djetinjstva na odnose s drugim ljudima pa tako imaju bolje razvijene vještine koje im pomažu da budu uspješnije u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. Ĺ˝ene lakše izražavaju svoje osjećaje, a i suosjećanje za osjećaje drugih ljudi. Muškarci se pak češće izolirani i naučeni biti kompetitivni pa tako imaju manje ili uopće nemaju bliskih prijatelja. Kada pitate ljude što čine kada su usamljeni oko 50 % kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja. Najčešći odgovori se mogu grupirati u nekoliko kategorija: 1. Tugovanje i pasivnost plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa 2. Aktivna usamljenost čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem 3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda kupujem odjeću, kozmetiku 4. Poziv prijatelju, pomoć nekome, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl. Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i korisne. Usamljenost i samoća: je li to isto? Samoća je stvar izbora. Osoba izabire vrijeme koje želi provesti sama i osjeća se dobro. Važno je da neko vrijeme u danu provedemo sami sa sobom, bez drugih ljudi. Biti sam, razmisliti o danu koji je prošao, usredotočiti se na razumijevanje sebe i vlastitih potreba vrlo je važno za psihološku ravnotežu svakog čovjeka. Mnogi ljudi govore o tome da uživaju u trenutcima ili vremenu provedenom u samoći. Usamljenost je osjećaj da smo sami i da smo žalosni zbog toga. Želimo kontakte s drugim ljudima ali nismo u stanju imati ih. Pritom je sasvim moguće i da smo zaista izolirani ali i da smo okruženi ljudima, a osjećamo se sami. Dobro je poznato da je biti u vezi ili braku i nemati dobar kontakt s partnerom često teže nego biti sam. Svi se ponekad osjećamo usamljeno. Kada usamljenost postane prečesta ona postaje problem. Oko 20% ljudi izvještava o tome da se osjećaju usamljeno veći dio vremena. Svjesno izabrat samoću, to je možda najteže čovjeku. Treba razumjet, moći razumijet da to nemora biti izbor, treba uradit razliku. Razliku, između izbora, i samoće koja je ajmo reć nametnuta. Samoće kada mi neizabiremo, nego su igri neki drugi razlozi zašto samujemo npr. Bolest, to čini razliku, a stvar je da prepoznamo te razlike. Biti sam , i biti usamljen, to nije isto. Možeš biti usamljen, dok si u isto vrijeme okružen masom ljudi. Biti sam, pak znači izolaciju od ljudi, no u oba slučaja bitno je da samuješ. Ne na isti način, vrlo razičito, ali osjećaj je isti. Nije isti, ali sve volimo pojednostavnit, pa zašto bi u ovom slučaju bilo drugačije. Nekad neznam tko je jači, onaj tko se izolira i fizički, ili onaj tko to uradi samo u glavi. Poznajem i jedne i druge, onak jako dobre primjere imam u životu, ali odgovor na ovo pitanje još uvjek neznam. Naravno pišem i mislim na one koji to rade svijesno, ono što sam na prvu naučio je da su oba sistema potrebna ljudima. Da ih koriste ljudi koji su duhovno spremni na taj korak. U tom smislu, možemo i imamo masu različitih duhovnih majstora, svih religija, svih vjera. Od katolika, tibetanskih duhovnih vođa, majstora joge, muslimana. Samoizolacija y samoća je put koji ih spaja. Neznam, možda je ova tema otvorena u jednom drugom smislu, ali par riječi na ovakav način neće i nemože škodit. I nepiše ništa loše, ništa novo ali otprilike tako. Svjesno izabrat samoću, to je možda najteže čovjeku. Treba razumjet, moći razumijet da to nemora biti izbor, treba uradit razliku. Razliku, između izbora, i samoće koja je ajmo reć nametnuta. Samoće kada mi neizabiremo, nego su igri neki drugi razlozi zašto samujemo npr. Bolest, to čini razliku, a stvar je da prepoznamo te razlike. Biti sam , i biti usamljen, to nije isto. Možeš biti usamljen, dok si u isto vrijeme okružen masom ljudi. Biti sam, pak znači izolaciju od ljudi, no u oba slučaja bitno je da samuješ. Ne na isti način, vrlo razičito, ali osjećaj je isti. Nije isti, ali sve volimo pojednostavnit, pa zašto bi u ovom slučaju bilo drugačije. Nekad neznam tko je jači, onaj tko se izolira i fizički, ili onaj tko to uradi samo u glavi. Poznajem i jedne i druge, onak jako dobre primjere imam u životu, ali odgovor na ovo pitanje još uvjek neznam. Naravno pišem i mislim na one koji to rade svijesno, ono što sam na prvu naučio je da su oba sistema potrebna ljudima. Da ih koriste ljudi koji su duhovno spremni na taj korak. U tom smislu, možemo i imamo masu različitih duhovnih majstora, svih religija, svih vjera. Od katolika, tibetanskih duhovnih vođa, majstora joge, muslimana. Samoizolacija y samoća je put koji ih spaja. Neznam, možda je ova tema otvorena u jednom drugom smislu, ali par riječi na ovakav način neće i nemože škodit. Slažem se da samoća i usamljenost imaju različita značenja,ali se lako može desiti da iz jedne proizilazi druga. Znači ako osoba dugo bude sama može izmaći kontroli uma ,pa postati usamljena ili ako osoba dugo bude usamljena može veoma lako ostati posve sama. Slažem se da samoća i usamljenost imaju različita značenja,ali se lako može desiti da iz jedne proizilazi druga. Znači ako osoba dugo bude sama može izmaći kontroli uma ,pa postati usamljena ili ako osoba dugo bude usamljena može veoma lako ostati posve sama. Osećao sam i sam usamljenost, iako je uvek bilo devojaka oko mene, mislim u mladosti, kao čekao sam onu pravu koja će anulirati taj osećaj, dok mi jednog dana nije palo na pamet - A šta ako se prava ne pojavi ceo život?... U prvi mah, bio sam prestravljen, onda sam počeo da razzmišljam, naravno teoretski moguće da se prava ne pojavi i zar zato treba da provedem život sa tim osećajem koji je sličan depresiji.... Ne, to nisam mogao, morao sam naći rešenje, želje za pravom se ne mogu odreći ali mogu kvalitetno da trošim vreme u čekanju.... I tako sam povratio inspiraciju za amaterskim slikanjem, uzput nešto i zaradio, vratila mi se koncentracija pa sam svašta čitao, u tome mi je uletela i astrologija koja ako si sklon te okupira kao dobra ženska, proučavao malo religije, tražio Boga a u intermecu izmedju ovog uvek bi se našla neka ženska i malo po malo usamljenost je nestala ali u tom procesu sam navikao da budem sam pa možda nisam ni primetio da sam sreo i onu pravu koja mi je promakla... A danas je kasno za pravu... Ipak ne kajem se, našao sam zadovoljstvo u sebi a sve sa strane mi dodje kao poklon.... Osećao sam i sam usamljenost, iako je uvek bilo devojaka oko mene, mislim u mladosti, kao čekao sam onu pravu koja će anulirati taj osećaj, dok mi jednog dana nije palo na pamet - A šta ako se prava ne pojavi ceo život?... U prvi mah, bio sam prestravljen, onda sam počeo da razzmišljam, naravno teoretski moguće da se prava ne pojavi i zar zato treba da provedem život sa tim osećajem koji je sličan depresiji.... Ne, to nisam mogao, morao sam naći rešenje, želje za pravom se ne mogu odreći ali mogu kvalitetno da trošim vreme u čekanju.... I tako sam povratio inspiraciju za amaterskim slikanjem, uzput nešto i zaradio, vratila mi se koncentracija pa sam svašta čitao, u tome mi je uletela i astrologija koja ako si sklon te okupira kao dobra ženska, proučavao malo religije, tražio Boga a u intermecu izmedju ovog uvek bi se našla neka ženska i malo po malo usamljenost je nestala ali u tom procesu sam navikao da budem sam pa možda nisam ni primetio da sam sreo i onu pravu koja mi je promakla... A danas je kasno za pravu... Ipak ne kajem se, našao sam zadovoljstvo u sebi a sve sa strane mi dodje kao poklon.... Ovo je jako zanimljivo. Naviknemo se na samoću, osjećaj usamljenosti se izgubi uz put..... Čini li se to samo meni ili i vi mislite tako? Ovo je jako zanimljivo. Naviknemo se na samoću, osjećaj usamljenosti se izgubi uz put..... Čini li se to samo meni ili i vi mislite tako? Ne, ti kako si napisala ispada opet usamljeno, iako kao nema usamljenosti... Ja bih pre rekao našao sam zadovoljstvo u samoći, iako sam gore upotrebio reč navikao. Mislim navika je jedno a zadovoljstvo drugo. Navikao sam ja i da idem svaki dan naposao, pa ipak ne volim da radim. Zato moram naglasiti, da treba usamljenost ubijati nekim zadovoljstvom hobi i slično a ne samo se naviknuti na samoću i pomiriti sa njom, jer to je onda čini mi se potisnuta usamljenost koja opet može da grune samo sada ojačana.... Dakle, rupu koju ispunjava usamljenost moramo napuniti nekim zadovoljstvom... Ne, ti kako si napisala ispada opet usamljeno, iako kao nema usamljenosti... Ja bih pre rekao našao sam zadovoljstvo u samoći, iako sam gore upotrebio reč navikao. Mislim navika je jedno a zadovoljstvo drugo. Navikao sam ja i da idem svaki dan naposao, pa ipak ne volim da radim. Zato moram naglasiti, da treba usamljenost ubijati nekim zadovoljstvom hobi i slično a ne samo se naviknuti na samoću i pomiriti sa njom, jer to je onda čini mi se potisnuta usamljenost koja opet može da grune samo sada ojačana.... Dakle, rupu koju ispunjava usamljenost moramo napuniti nekim zadovoljstvom... Samoća je potrebna, na samom početku sam to napisala i to je fizičko stanje. Možeš biti zadovoljan ili ne zadovoljan s tim, odnosno tim načinom života. Osobno smatram da je osamljivanje bijeg ili strah i da je to latentna aksioznost malo pravim od muhe slona, ali to je moje mišljenje S druge strane usamljenost je drugi par opanaka i usamljen možeš biti i u braku i u društvu i sam i usamljenost je uvijek po pravilu nezadovoljstvo, sobom,svijettom, situacijom, dalje nemoć, pasivnost i sl. Mislim ponavljam se sada. Samoća je stvar izbora. I nužno ne povlači usamljenost. Dakle da opet se vratim na ono što sam pitala. U određenom trenutku napravimo IZBOR da budemo sami, u početku je to promjena pa nam samoća zna teško pasti, ali onda DUH-ovo nađemo zadovoljstvo, ja bi rekla naviknemo se, i iz te navike ili spore prilagodljivosti koliko ja vidim ljude oko sebe i ostanemo sami. Ne usamljeni nego sami Osećao sam i sam usamljenost, iako je uvek bilo devojaka oko mene, mislim u mladosti, kao čekao sam onu pravu koja će anulirati taj osećaj, dok mi jednog dana nije palo na pamet - A šta ako se prava ne pojavi ceo život?... U prvi mah, bio sam prestravljen, onda sam počeo da razzmišljam, naravno teoretski moguće da se prava ne pojavi i zar zato treba da provedem život sa tim osećajem koji je sličan depresiji.... Ne, to nisam mogao, morao sam naći rešenje, želje za pravom se ne mogu odreći ali mogu kvalitetno da trošim vreme u čekanju.... I tako sam povratio inspiraciju za amaterskim slikanjem, uzput nešto i zaradio, vratila mi se koncentracija pa sam svašta čitao, u tome mi je uletela i astrologija koja ako si sklon te okupira kao dobra ženska, proučavao malo religije, tražio Boga a u intermecu izmedju ovog uvek bi se našla neka ženska i malo po malo usamljenost je nestala ali u tom procesu sam navikao da budem sam pa možda nisam ni primetio da sam sreo i onu pravu koja mi je promakla... A danas je kasno za pravu... Ipak ne kajem se, našao sam zadovoljstvo u sebi a sve sa strane mi dodje kao poklon.... Jao,šta ću sa tobom? Najkraće rečemo dođe mi da te zovem Gustav. I da,prava nikad ne prođe,jer ako prođe onda nije prava. User Editable Threads, Thread Admins and Group Moderators provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Feedback Buttons provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Staff Only Hidden Posts provided by. Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Live Threads provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. User Alert System provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Shoutbox provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd.